"Krševan, šta reć… Bomba smjerovi, ekipa, druženje, navijanje, a ni spize ne fali!

Ovo mi je druga godina zaredon da san otiša u Zadar i opet mi je bilo sto puta bolje nego prošle godine, a onda mi je bilo plafon. Od smjerova koji su pogođeni vrhunski, kreativni, neviđeni… Ipak triba u onu malu dvoranu zavidat 30 smjerova šta nije malo. Isto tako, ima san tu priliku i izboria san finale, a to je tek posebno iskustvo! Ljudi koji te ni ne znaju navijaju za tebe ko da imaš dignit zlato na svjetskom prvenstvu, viču tvoje ime, a ti nisi ni izaša pred smjer… Svaki pokušaj cjene i nije in bitno jesi li popea smjer ilii ne, samo da ih zabaviš; dinamikon, figure 4 (by Niko Jurić) ili nekin neviđenin slavljen nakon šta popneš. Jedna osoba mi je ostala posebno draga nakon natjecanja, a to je bia komentator; to se zove talenat! Bez previše cenzure nasmijava je i publiku i nas penjače same usrid detalja, powera, dok si uspuvan i napumpan on provali nešto za šta ni ne znaš di je to izvuka.

Bilo je tu i dosta Splićana i definitivno smo prevladali među penjačima, ali ni u publici nas nije falilo. Dolazili su ljudi koji nisu mogli ili nisu tili penjat, ali su došli podržat nas koji jesmo i fala in na tome!

Za kraj, iako nisan završia na postolju, ko da jesan jer atmosfera na proglašenju je neopisiva; di stojiš isprid mase ljudi koji su ludi, razina Poljuda za vrime derbija, Hajduk da gol normalno, plješću, zvižde, lupaju o dasku, skandiraju… Mogu zamislit samo koji je osjećaj popet se na prvo misto, al ne tražin to, ovo mi je sasvin dovoljno, i previše!

Dogodine se vraćamo definitvno, jači, sa željon da ponovo prođemo ovo ludilo i penjemo najbolje šta možemo!"