Kakav spektakl na 3. izdanju legendarnog okršaja u prvoj kocki PCa. Baš ka u stara vrimena kad smo dolazak jeseni slavili u Bane, sada to činimo u 45ici!

Ovogodišnji pobjednici su Eni Malenica & Darian Duka Daki, a upravo nam Daki šalje svoje dojmove u nastavku:

„Fala ti Bože, opet petak!“ je fraza koju je nekidan, virujen, govorila cila penjačka ST scena.
45ica, 3rd edition – mislin da ime govori sve! Poseban nagib, poseban stil, posebni smjerovi i
ona slavna s table: „Gravitacija je samo teorija!“
Nas 25, deset cura i petnaest muških, i lipotica zvana 45ica.
Ne bi bija prvi koji bi reka da je ovo jedno od najboljih natjecanja kojima san svjedočija u
Hrvatskoj, ako ne i šire. Smjerovi klasa ipo, teški old school na koliko-toliko modernin hvatištima.
Atmosfera za pamćenje, svak navija za svakoga, a podrška i navijanje ne prestaju od početka do
kraja. Muzika, a šta reć, teška brija od početka do kraja! I za kraj, ali ništa manje bitna – ekipa!
Uvik je lipo nać se tako s ekipon, neke nisan vidija, pari mi se, sto godina, malo prozborit koju rič,
odmirit snage u te dvi ure i, normalno, popit piće posli.
Ma nema stvari koja nije bila top i na razini! Kvalifikacije rutinske, više-manje, bodrili jedni druge
ka i uvik, a onda teško ludilo – finale!
U finalu, usudija bi se reć, krem de la krem mladeži: Vana, Mare, Marjeta i Eni od cura, a od
muških Bono Boce Čosić, veliki Lovre Čulić i ja, uz Trumbu koji nan je, ka i inače, doša pomutit
račune.
Prvi smjer ročkanje, i muškima i ženskima, a onda ono pravo penjanje. Ne znan koja je kategorija
bila napetija. Pari mi se da se poredak cura nije iskristalizira sve do zadnjeg smjera, a Lovre i ja
smo borbu za titulu odvukli čak do zadnjeg smjera, potpuno izjednačeni u rezultatu.
Znan da triban popet smjer, a zna i Lovre. Cure znaju istu stvar. Svi padaju na nekim visokim
djelovima smjera, a ja, naravno, prospen prvi pokušaj i padnen na prvom pokretu. Ništa, idemo
drugi pokušaj. Evo ga, legendarna Eni popne svoj smjer, Lovre pada na topu i dolazi moj red.
Zadržin prvi pokret, iskobeljan se do topa i onda dolazi zadnji pokret, onaj na kojemu je Lovre već
dva puta pa. Da san mu sve – i osta!
Apsolutno ludilo! Ja van sebe, nisan moga virovat. Atmosfera ka onda kad je Hajduk upisa
pobjedu nad Ajaxon.
Čestitke svima, Trumbi koji se ne da, Bonu koji nan se vratija, a najviše Lovri koji je opet pokaza
zašto je klasa.
Sve pohvale Kiwiju na svemu, od smjerova do tehnikalija – sve je bilo top!
A sad nazad na trening, malo opet stiskat jer nas krajen 12. čeka revanš u susjednom TNT-u, a ja
se nadan da ćemo u PC-u šta prije imat i 4th edition ovog vanserijskog događaja.

______________________________________________________________