Boulder PH je ove godine nastavia laganu silaznu putanju što se broja natjecanja tiče - 2005. se održalo 5, 2006. ih je bilo 4, a ove 2007. Prvenstvo se svelo na 3 natjecanja koja su odlučila ukupnog pobjednika.
Lead i brzinsko PH  se ka i prošle godine sastojalo od jednog natjecanja, makar su bile velike šanse da se održe i dva - možda do godine.

Mi u Marula smatramo da broj natjecanja ne određuje nužno i kvalitetu prvenstva - neka ih bude manje ali da su kvalitetna - svi zadovoljni.
Problem je po našem mišljenju upravo u tome što nam se čini da su ove godine, općenito govoreći, natjecanja bila nešto lošije organizirana nego prošle godine. Takav je uostalom bia i kalendar Komisije koji se sastavlja po principu ko digne prst dobije organizaciju (što smatramo neprihvatljivim), te na kraju nije služia ničemu.

Sudeći po posljenja dva natjecanja u Premanturi i Ogulinu očito je da organizatori nisu štedili truda da se natjecanje izgura na najbolji mogući način i da natjecatelji budu što zadovoljniji. Ipak, po našem mišljenju, na oba je falila određena doza ozbiljnosti (profesionalnosti) koja mora bit osnovna razlika između PH natjecanja, u odnosu, na recimo,  lokalna ŽBL natjecanja.
Konkretno, najveći  problem je bila izolacijska zona koja je postojala ali nije imala nikakvu svrhu jer natjecatelje nitko nije kontrolira ni šta rade, ni di se kreću, ni jesu li uopće u izolaciji. Tako je neki od natjecatelja npr. i bez pretjerivanja - i nakon zatvaranja izolacijske zone moga bez problema skoknit do centra Premanture ili Ogulina ako mu je potriba, a isto tako bilo ko iz publike je moga doć u izolaciju i ubit vrime u društvu natjecatelja.
Moramo se svi složit da to nije u redu jer ako izolacijska zona ne funkcionira onda cili format natjecanja pada u vodu.

Ne bi tili da se naše kolege Puljani i Ogulinci uvride zbog ove opaske - ovo je samo konstruktivna kritika, a iznosimo je javno da se sutra isto ne ponovi na nekom drugom natjecanju i u nekom drugom gradu. Baš radi toga mislimo da je upravo sad pravo vrime za takvu kritiku, prije nego što se takvi problemi možda počnu javljat češće.

Naše je mišljenje da je organizacija natjecanja za PH nimalo lak i vrlo odgovoran zadatak, te bi svi klubovi koji se prijave u kalendar (posebno oni koji se sa organizacijom sreću po 1. put) toga tribali bit u potpunosti svjesni.

Npr. mi u Marulianusu se svake godine sataremo za to jedno boulder PH natjecanje kojeg organiziramo i posli se od njega oporavljamo misecima. Prve pripreme počnu i koji misec ranije kad triba sakupit najmanje 10-15 ljudi koji će prionit na posa - od glavnog suca, pomoćnih sudaca, par pomoćnika za prinit ono, donit ono, dat ruke vamo i tamo - bez tih ljudi uopće nemoš ništa niti započet radit.
Onda ide organizacija postavljača i svega šta uz to ide, organizacija nagradnog fonda i startnih brojeva, organizacija nekih eventualnih poklona (ove godine majice sa imenima finalista, te za suce i pomoćno osoblje), organizacija vođenja programa (ozvučenje, nać voditelja, laptop, gomilu muzike), organizacija skidanja par iljada hvatišta sa stine, organizacija izolacijske zone sa stinom za zagrijat se, organizacija čišćenja dvorane itd. A onda na to još dodajte i gomilu obaveza oko juniorskog natjecanja koje se održavalo odmah dan nakon seniorskog - sastavljanje smjerova priko noći, organizacija pehara, diploma i nagrada za doslovno sve mlade sudionike natjecanja itd. itd.

Za sve to naša se ekipa od 10-15 ljudi pritrgla od posla i pri tome iz klupske blagajne potrošila okruglo 10 000 kuna, a da ništa nisu stavili nazad u klupsku blagajnu osin startnina naravno.
I šta je najbitnije - natjecanje koje smo organizirali je po našem mišljenju bilo kvalitetno ali smatramo da nije bilo nikakvi luksuz niti nešto ekstra šta će svi pamtit dokraja života - obično natjecanje za PH ali odrađeno po pravilima.

Ovim smo tili zapravo dat primjer kako organizacija natjecanja za PH nije nikakva romantika, nego ljuta rađa i klubovi moraju toga biti svjesni, posebno kad se natjecanja organiziraju na otvorenom ka šta je slučaj sa Premanturom, di sve skupa onda ovisi o još sto faktora i dodatno komplicira stvar. Komisija bi tribala to naglasit svima koji dignu ruku za organizaciju nekog od natjecanja za PH i virujemo da će onda porast kvaliteta svega skupa. Makar se godišnje organiziralo i jednu natjecanje za PH u svakoj disciplini.

Što se još nekih propusta tiče - spomenimo da je u Ogulinu osim izolacije veliki problem bia i sa osiguravateljima, zbog čije se greške u juniorskom dilu natjecanja čak dogodila i manja nezgoda sa srićom lakšim posljedicama. Također, stvarno nevjerovatno ali istinito, tijekom juniorskog dila natjecanja izolacijska zona je bila totalno zadimljena, šta možemo zahvalit pušačkim sklonostima juniora i starijih juniora jednog od klubova (oni znaju koji su)! Sad će te se vi pitat - ko je bia zadužen za održavanje reda? E pa u tome i je problem jer je na 90 prijavljenih ljudi bia samo jedan jedini sudac koji od posla nije znaa di bi se prije okrenua.

Da ne bi ispalo da samo kritiziramo moramo spomenut da je po broju sudionika ova sezona kod seniora bila u rangu nekoliko prošlih sezona dok se višestruko povećao broj natjecatelja u mlađim kategorijama - ove godine ih se ukupno natjecalo malo manje od 200!!!. Na svakom od natjecanja ih je znalo bit i do 50 u konkurenciji, a splitski juniori su za potribe odlaska u Ogulin čak iznajmili i manji bus. Kad se sitimo da su na jednom od prvih juniorskih natjecanja, održanom na našem boulderu 2005., nastupila tek 3 juniora, onda nam tek postane jasno koliki napredak napravljen u pogledu mlađih kategorija!
Dakako, sad kad se već može pričati o masovnosti, bitno je da se i juniorska natjecanja ne rade usput - dapače, organizacija njihovih je često i zahtjevnija nego kod seniorskih natjecanja.

Tili bi ovom prilikom pohvalit i sve one koji na bilo koji način sudjeluju u našem legendarnom ŽBL-u koji se vrhunskom posjećenošću i atmosferom opasno približia natjecanjima PH u boulderingu. Drago nam je da je slična županijska liga nedavno krenula i u Istri, a tamošnjim asevima poručujemo da će tek vidit koliko će im to dobroga donit.

I na kraju, u vezi Ogulina, moramo reć da nam je ipak vrlo drago da su nakon 10 godina stanke odlučili organizirati natecanje koje bi uz malo ozbiljniju organizaciju zaista moglo bit odlično u svakom pogledu, a ne samo u pogledu druženja i dobre zafrkancije koje ove godine nije falilo. U ovim trenutcima kad je lead stina u Hrvatskoj prava rijetkost njihova je ponudila više nego dobre uvjete za organizaciju ovakvog natjecanja i šteta bi bilo da se ne koristi i u budućnosti. Lipo bi bilo kad bi i Zadrani krenuli njihovim stopama.

Eto, jaki regionalni ŽBL-ovi, puno dice u juniorskom pogonu, kvalitetno organizirana natjecanja za Prvenstvo u sve tri discipline i za par godina bi tribali valjda dobit generaciju koja će se lakše nosit sa svjetskim facama na najjačim inozemnim natjecanjima. Sadašnja reprezentacija se u tome trudi iz petnih žila i zaista im nije lako. Makar su neke opet razočarali mora se priznat da su našu zemlju u Španjolskoj vrlo solidno predstavili, a i u Kranju su uspili zaradit nešto bodova, na račun ostvarenog polufinala - svaka im čast na tome!

Nadamo se da će sljedeća natjecateljska 2008. godina biti još uspješnja, a u tu svrhu SPK Marulianus će na adresu Komisije poslat neke svoje prijedloge za unapređenje natjecateljskog pravilnika. Pozivamo i druge klubove da se ne ustručavaju iznit svoje mišljenje na isti način.