Prilep, Makedonija. Nije mainstream ali je itekako omiljena penjačka destinacija splitskih boulderaša.
Volimo otić u te "slabo" istražene krajeve, meditirat u brdima granita, družit se sa fantastičnim lokalcima, ćirnit šta ima u Albaniji. Uostalom, Minja će vam sve reć jer upravo se vratila iz Prilepa skupa sa Tonkom, Anetom, Katom & Manuelom.
Kakva petorka - kakav trip!!!
Tamoooo gdjee vječno sunce sja tamoooo jeeee Makedonijaaaaa!
Nakon što smo saznale za preskupe avionske karte za Albaracin odlučile smo se zaletit u Makedoniju. Svi u PCu koji su već bili tamo blagoslovili su naš put. Vožnja je bila esktra duga ali je obilovala dobrom mjuzom, osmjesima, prekrasnim krajolicima i škovacama uz cestu kroz većinu zemalja.
Prvi dan nas je Hristo, lokalna legenda i alfa i omega prilepskog penjanja odveo do parkinga i onda s nama otplaninario na sektor Kamena Baba. Tamo nam je sve objasnio i slijedeća tri dana smo se razludile po boulderima.
Prilep je penjački raj u susjedstvu. Obiluje boulderima. Nema nikoga osim pasa lutalica i pastira s ovcama. Stina je čvrsta. Granit kao u Švici ali sa većim mineralnim granulatima pa dere kožu brzo.
Bilo nam je divno u toj prirodi. Boulderi znaju imati dosta mahovine po sebi pa nam je to bila novost. Našle smo super prevjesni smjer na nožu sa solidnim ulazom i bočnim krimpovima kombinirano sa kajlanjem pete, zove se Legoland u sektoru Kamena Baba. Prije toga za podignuti moral sve smo popele Barcelona fan ocjene 6b. Svima nam je legla peta u zube i krimpovi za izać.
Tonka nam je dala uspon u Legolandu, a Aneta se dobrano zagrijala za njega ali joj prvi dan nije dao. Manuela, Kate i ja smo ga čačkale.
Nakon što smo sljedeća dva dana bile u sektorima Šisernik i Baba low vratile smo se da Aneta popne Legoland. I uspila je sa ovacijama. U tom trenutku bile smo 5 najsretnijih u cijeloj Makedoniji.
Imale smo rest day u Ohridu nakon čega smo po kiši poslale Tonku da vidi je li Coccoon suh. Tako se dobro gibala u njemu na teškim, muškim pokretima po sloperastim “tramvajčastim krimpovima”. Sve smo mislile da će ga popet. Ali nije joj dao. Ovaj put. Moramo se vratit.
Na povratku smo imale avanturu sa mijenjanjem turbine na autu u Bitoli i nečega što kontrolira pumpu za ulje u Ohridu. Nakon neplaniranog prespavanca u Bitoli i zamjene toga nečega za ulje u Strugi kraj granice sa Albanijom krenule smo konačno doma. Povratak je trajao više od 38 sati. Stigle smo u voljeni Split sa pjesmom d grupe Time - Makedonija raspaljenom u Renault Meganu TDI. Žive, zdrave i s još više sloge oko toga da: “Penjanje je sreća”
Svima bi preporučile ovaj prekrasan penjački rock trip.
Hvala, (olitiga na Makedonski: благодарам - Blagodaram)
Tonka, Aneta, Kate, Manuela i Minja
>>> ...