Bivši Predsjednik svjetske sportsko penjačke komisije, osnivač i počasni član našeg kluba, Ivica Piljić, je također reagirao na tužne događaje u Trogiru. S posebnim ponosom objavljujemo njegov tekst!

Dragi prijatelju, od srca te pozdravlja cijela uprava i članstvo voljenog ti kluba!

                                                 * * *

S veseljem pratim Marulianusovu info stranicu. Veliko je zadovoljstvo vidjeti da onaj prvobitni duh osnivača kluba veselo I živo postoji u novoj generaciji Marulianusovih penjača. Naravno, najvažnije od svega je ljubav za naše stine. Ono što sam uvijek zvao I zovem plaventnilo našeg hrvatskog vapnenca.
Pored toga odmah je klupska otvorenost i gostoljubivost za sve, a poglavito one koji dijele ovu neizrecivu ljubav za naše stine. Nakon toga, vrlo je vazna klupska tolerancija različitosti mišljenja kada razgovaramo o penjanju.
 
Poznavajući dobro povijest sportskog penjanja kod nas, a i u svijetu, moram reći da me jako veselila vijest da su eto i u blizini Splita, u Trogiru, zaživili stvarni usponi s najvišim ocjenama. Primjerice, Do The Evolution, s visokom ocjenom 8b.
Najljepše od svega je da je taj divan dugoročni projekt inspiriran upravo gore navedenim motivima čiste ljubavi za naše stine dobio I službenu potvrdu ocjene ne od lokalnog, već od renomiranog slovenskog penjača.
 
 Moram priznati da su od samog početka, a prije više od deset godina, "splitske desetke" uvijek izazivale kontroverzu i puno polemike. Nekad utemeljene  na činjenicama, nekad na jalu  ili već bilo kojem drugom razlogu, ali bile su uglavnom kontroverzne s aspekta težine za koju se redovito tvrdilo u široj penjačkoj javnosti da "ipak to nije prava desetka".
 
Zato je bilo divno imati jedan tako prekrasan, kvalitetan uspon poput Do The Evolution  koji je bio, a mogao je i biti dugoročna inspracija ovom ali i novom, mlađem naraštaju hrvatskih I splitskih sportskih penjača.
 
Na žalost, uspon je grubo uništen. Moram reći da od kada znam za penjanje i penjanjem se bavim nisam nigdje, a poglavito ne kod nas čuo za ovakav slučaj. Zgrozio me. Ne bazični nedostatak penjačke etike, koji je toliko očit da nije potrebno trošiti vrijeme na raspravljanje o etici, nego upravo zaprepašćuje nivo egoizma koji je ovdje evidentan i koji će rađe spustiti uspon na ocjenu koja se može popeti kamenoklesarski bez ikakvog osjećaja za uspon, njegovu ljepotu i ono što uspon može značiti za pojedinca ili cijelu novu generaciju. A  koja baš zahvaljujući  postojanju takvog uspona može unaprijediti nivo svog penjanja. Može imati novi, divan cilj.
 
Zaprepaščujući je totalan nedostatak osjećaja da su mnogi uskraćeni za najdivniji osjećaj svladavanja prvo samog sebe, a onda jednog prekrasnog kutka prirode koji baš i nije dostupan svakome i samim tim je nešto vrijedno i svijetlo u životu penjača.
 
Upravo je nemoguće razumijeti ovakav pristup koji je uklesavanjem desetaka novih hvatišta, ne samo degradirao jedan vrhunski uspon, već jasno govori da je za pojedince penjanje jedino i isključivo mehanika pokreta. Tužno i žalosno.
 
Tim više jer svi dobro znamo kako nije lako postaviti težak uspon, popeti ga, a još je možda i najteže dobiti potvrdu ocjene težine.
 
Ova kamenoklesarska rugobina nije samo uklesala svoju nesposobnost u vječne stijene Trogira već i u svako iskreno penjačko srce i dušu.
 
Ovakva degradacije etike, jal, egoizam i jad, nesposobnost priznanja da nešto ne možeš, sebičnost i nesposobnost dijeljenja sa današnjim i budućim generacijama penjača, arogancija prilagodbe "svojim normama" i eklatantno nepoštivanje rada i ljubavi tvorca uspona je nezapamćena u hrvatskom penjanju.
 
Siromašnost duha tvorca ove kamenoklesarske rugobine vjerujem ipak neće narušiti entuzijazam otvaranja sličnih pa i još težih i kvalitetnijih uspona. Možda na kraju sve ovo nije vrijedno spomena jer je otužno.
 
Ono što je jedino važno i  vrijedi, je ljubav za naše stine, koja srećom srčano živi u članovima Marulianusa. Ta ljubav uvijek će prevladati ovakve rugobine i uvijek  će nas duboko, vjerujem, darivati novim, kvalitetnim usponima.
 
A iznad svega darivat će nas međusobnim poštovanjem i neraskidivim prijateljstvom koje će nas, Marulianusove penjače, uvijek vezivati i uvjek sastajati u plavetnilu naših ljubljenih hrvatskih stina.
 
Ivica Piljić
Počasni Član SPK Marulianus Split, 14.travanj 2005.