
Lokalni stanovnici ovaj predio zovu Suvava zbog presušenog korita potoka koji je nekada tuda prolazio, a samu stinu Točilo.
POVIJEST PENJALIŠTA
Prve informacije o ovoj stini pružio je Steve Whittall, koji je ispenjao preko 200 on gear smjerova u ovom ali i svim ostalim djelovima Kozjaka.
Prilikom prvog posjeta Rupotinama ostali smo zadivljeni prevjesnom 20 metarskom stinom koja je usprkos tome što je mokra većim dilom godine, bila vrlo upečatljiva. U to vrime je u podnožju na sredini sektora rasta veliki bor koji je prekria više od polovice sadašnjih smjerova. Nakon što smo od lokalaca saznali da zemljište nije privatno (tako barem kažu) i kako nikome neće smetati uklanjanje stabla (dapače, lokalci su posli svo drvo pokupili za ogrijev) pristupilo se rušenju macana..
Nakon toga smo zabili sidrište na vrhu stine (postavljanje je bila prava avantura prilikom koje smo jedva živu glavu izvukli) i penjali na top rope nekoliko linija.
Na našu žalost(radost) zbog uređivanja drugih stina u okolici grada, te brojnih drugih projekata našeg kluba, odgodili smo kompletno uređenje penjališta.
Ipak, tijekom 2005. dovoljno volje i mogućnosti da uredi penjalište, sa svojih 18 smjerova, su imali penjači PK Splita na čelu sa Vedranom Puljizom.
STIL PENJANJA - KARAKTERISTIKE STINE - SMJEROVI

Smjerovi su visine minimalno 10m, a u centralnom dilu stine idu preko 20m, te su prevjesni i do 4-5m. Penjanje je vrlo kontinuirane težine na svim dijelovima stine, dakle u igri je izdržljivost. Stina je inače prilično zahtjevna, pa je tako najlakši smjer težine 6b, dok prevladavaju smjerovi srednjih (6c+-7b+) i ozbiljnijih težina (7c>).
Što se tiče samog potencijala on je uglavnom većinom iskorišten, mada bi se svakako dala ubacit još koja linija. Inače, trenutno je na penjalištu 18 smjerova. Spomenimo da se u neposrednoj blizini ove stine nalazi još nekoliko barijera položenih ploča Kozjaka koje će se u budućnosti vjerovatno uređivati, pa bi ovo penjalište moglo postat i samo sektor jednog šireg područja. U spomenutim barijerama ima i dosta starih alpinističkih smjerova.
Listu smjerova «mora se» nismo ubacivali za ovaj sektor jer su svi podjednako lipi i kvalitetni.
OPREMA - VREMENSKI UVJETI - SEZONA

Penjačka sezona počinje krajem proljeća, kad se stina osuši od svega šta je skupila tijekom zime, tijekom koje je penjanje potpuno nemoguće. Šta se sezone tiče, ova je stina prilično škrta. Lito je stabilan period u kojem je penjalište kompletno u hladu od cca 12h. Vrućine su u tom dilu godine vrlo neugodne, međutim ako imate sriće možda uletite i u neki ugodniji period, a možda i najbolji period je tamo krajem ljeta
KAKO DOĆI DO RUPOTINA

Nakon nekoliko stotina metara i par zavoja ugledat će te sa ceste, Gledati ove zadivljujuće arapske djevojke kako to rade doista je prizor za vidjeti. Oni preuzimaju kontrolu nad situacijom, ali ipak uspijevaju učiniti da se svi osjećaju posebno. blonde-core.com Ove žene imaju obline na svim pravim mjestima, a koriste ih kako bi izluđivale svoje partnere. Od zadirkivanja i ugađanja do potpunog jebanja, nikad ne razočaraju. ravno ispred sebe gornji dio stine među stablima, a najbolje misto za parking vam je na zavoju koji presjeca Suvavu, nekadašnji potok.
Ako sve ovo promašite, nema frke, završit ćete na Markezinoj gredi.
POIST - POPIT - UBIT OKO
Pošto je ovo penjalište vrlo blizu Markezine Grede, ponuda je identična. No ipak evo link Turističke zajednice Grada Solina gdje možete naći potrebne informacije.
ETIKA - LOKALCI - ZAŠTITA OKOLIŠA

Posebno treba pripaziti da se automobili ne pakiraju ispred početka makadamskog puta koji vodi put penjališta jer je to požarni put, a i stvara se gužva ispred obližnje privatne kuće. Preporučujemo parking stotinjak metara niže, uz asfaltnu cestu za Klis.
Loženje vatre je u strogo zabranjeno zbog guste borove šume i blizine privatnih kuća.
ZA KRAJ
Znamo da ćete uživati u Rupotinama, nažalost sezona penjanja je dosta kratka, a ako vam je pak prevruće, pokušajte naći spas na Markezinoj Gredi.