Odpenji: Marulianus
 
 

ŽENE PAUCI

SLOBODNO PENJANJE - ŽENE PAUCI

SPLIĆANKE IRENA PALOŠEK, ANA GRABOVAC I IVANA FRANCESCHI VEĆ DUGO NAJBOLJE PENJAČICE U HRVATSKOJ

ŽENE PAUCI

Južna strana Marjana, strmi i goli obronci iznad Kašjuna, stotinjak metara lijevo od crkvice svetog Jere. To je oaza rada i mira za "spider girls", djevojke kojima je slobodno penjanje "nešto najdraže na svijetu"; te su djevojke članice Marulianusa, a apsolutno su najbolje u Hrvatskoj. Na posljednjem državnom prvenstvu priređenom u Zagrebu, u jednoj od dvorana na Velesajmu tri su Splićanke bile ovako plasirane: prva - Irena Palošek, druga -. Ana Grabovac, četvrta - Ivana Franceschi (ona je u stvari Dubrovkinja). Plasman je identičan gotovo svake godine, jedino što djevojke znaju promijeniti mjesta:
"Ovisno o tome kako smo toga dana raspoložene. Ivane ja bila dvije godine prva, sada je četvrta. Rotiramo se , tako imamo priliku, upotpuniti kolekciju medaljama različitog sjaja" - uz osmijeh će Ana.

Miss sporta?

U slobodno penjanje (u dvorani se održava na umjetnoj stijeni) su naravno - zalutale; došle slučajno. A i kako bi drugačije? Ivanu je, na primjer, "zaveo" rođak, a Irenu su nagovoriti prijatelji s folklora. Ana je jedina imala kakvo - takvo iskustvo, prošla je penjačku školu u Planinarskom društvu Mosor. Druženje sa stijenama na Marjanu otpočelo je prije otprilike tri godine.

" Prvi put sam "to" vidjela na jednoj televizijskoj reklami za jeans. Znaš ono kad se faca penje prema vrhu, a na njemu ga čeka bajna plavuša" - reći će Irena, javnosti možda poznata kao finalistica izbora za Miss hrvatskog sporta.
" Ma zvalo nas je sve tri, ali one nisu htjele. Bila su dva polufinala, ja sam u Labinu bila prva pratilja. Finale je u Zagrebu, sredinom lipnja. Ne znam točno kada ali, to nije tako važno. Više bih voljela da uspijem pronaći sponzora, nekoga tko bi mi osigurao avionsku kartu do Newporta, u Americi. Dobila sam pozivnicu za Rock' Masters, najveće natjecanje slobodnih penjač(ic)a ikada održano svijetu. Prenosit će ga 126 zemalja, to je od 24. lipnja do 01.srpnja".

Prethodno će vidjeti i Švicatsku, točnije Ženevu. Tamo će se od 5. do 7. svibnja prirediti Svjetsko prvenstvo. Trebala bi ići Ana, ali neće. Privatni razlozi. Ustvari, obveza na Fakultetu za tjelesnu kulturu gdje je na 3. godini (Ivana je na drugoj, a Irena studira ribarstvo, 3. godinu).

"Nismo zadnje na svijetu i to nemojte shvatiti kao šalu. Kad dođemo tamo, okružene smo profesionalkama koje žive od penjanja. Mi čak nemamo stijenu u Splitu, ali burgijamo na tome da je dobijemo. Dvoranu smo osigurali u Spinutu. idemo preko Poglavarstva, odnosno pročelnika za sport Ante Žaje. On nam je od najveće pomoći, osigurava nam odlazak na natjecanja. Možete ga slobodno staviti u naslov umjesto nas" - kaže Ivana. 

Skupa oprema

Slobodno penjanje uopće nije opasan sport, uz sva ta silna osiguranja ne postoji način da padnete. Jedino što vam se može dogoditi jest da istegnete tetive prstiju na rukama, a onda vam slijedi tromjesečna stanka, post od penjanja. Zato je oprema poprilično skupa kad morate novac vaditi iz vlastitog džepa, a k tome po nju ići u Trst.Za ilustraciju: za zainteresirane evo cijena: papuče-penjačice - 100 maraka, konop - 220 maraka, pojas - 150 maraka, petnaest kompleta za ukapčanje-oko 500 maraka. Još vam
treba magnezij da vam se ruke ne znoje. Papuče vam mogu potrajati godinu dana ako ćete se penjati samo po Marjanu, inače vam za svako natjecanje trebaju nova.

" Treniramo svakodnevno, samo nas kiša može spriječiti. Od bure smo zaštićeni, jugo ne smeta. Jedino ga Ivana ne voli. Uvijek se penjemo u paru, jedna ostaje dolje da osigurava. To je dosadno, svaka želi izbjeći osiguravanje.
Ovdje imamo dva pravca, visina je oko 30 metara. Brzina penjanja uopće nije važna, težina je bitna " daje nam odrednice Irena.

U rasponu od tri do jedanaest teškoća [mjera) boduju se pravci na stijenama. U Zagrebu su se djevojke penjale po umjetnoj stijeni specifične težine osam. Bila je duga oko petnaest metara (vani su i do 25, s tim da je prevjes dug 8 metara; prevjes je kad vam izgleda da penjač "visi" leđima prema podu. Naravno, medu penjačima omiljenije su prirodne stijene, Ana je nedavno bila na Paklenici. Došli su i Slovenci, Nijemci. Paklenica je bila prvi put otvorena od rata, vrijedi kao raj za penjače.

Drži ih ljubav

Kakva je korist od penjanja? "Zdravlje, stalno smo u prirodi, na svježem zraku" - kaže Ana. -" Ništa drugo. Točno je, drži nas ljubav. Cijeli ćemo život penjali. I kad dođe obitelj. Uostalom, djeca se veru bolje od odraslih".

Osim fotoreportera Feđe Klarića. Iako mu je već 49 godina prihvatio je izazov. želeći snimiti što bolje i uvjerljivije kadrove Feđa se presvukao, raskomotio i uzverao petnaest metara (!), sve da bi bio "tete-a-tete" s djevojkama.
" Prirodni talent, nema što. Mladići kad dođu prvi put ne bi uspjeli uraditi ovo što je on" - zajednički je zaključak žena pauka s Marjana.

Davor Burazin