Odpenji: Marulianus
 
 

SPLITSKI "PAUK" ŽELI PUBLICITET

SLOBODNO PENJANJE (FREE CLIMBING) SVE POPULARNIJI SPORT 
SPLITSKI "PAUK" ŽELI PUBLICITET

UVOD

Ivica Matković karijeru slobodnog penjaća započeo u špiljama - Za dobrog "climbera" potrebna završena škola penjanja, smirenost, koncentracija, gipkost prstiju na rukama i nogama i, naravno, hrabrost - Osobni rekord: 700 metara glatke stijene u američkom Nacionalnom parku Yosemite.

Moto-kros u dvorani, jedrenje na dasci, također pod krovom dvorane, penjanje uz okomitu stijenu dok publika uokolo zavaljena u naslone sjedišta sve to prati uz čašu pića... - samo je dio sportskih novotarija kojima se posljednjih nekoliko godina prepustio zapadnjački svijet. Splićanin Ivica Matković (28) u ovoj sredini pokušava, i zasad mu to ide od ruke, živjeti životom zapadnjaka kada je u pitanju zanimanje i sport. Vlasnik je firme za visinske radove po imenu Tehnoalp (zakoračio je, znači, u kapitalizam), a jedan je od rijetkih koji
je za svoj sportski izbor odredio free climbing. Penjanje slobodnim stilom jedan je od novih alpinističkih stilova, a njegovi poklonici najčešće ga "običnim ljudima" prezentiraju tako da u svome gradu ispenju neku zgradu ili crkvu isključivo uz pomoć ruku i nogu. Što je visina veća to je reputacija "čovjeka pauka" značajnija. Za demonstraciju svoje snage i vještine Ivica je odredio stup zvonika svetog Duje, tridesetak metara od zemlje pozirao je Fedi Klariću i zatim se vratio na polaznu točku ...

"Ovo, zaista, nije bilo teško, za mene to sada ima snagu jednog treninga i ništa više. Ali dobro mi je došlo da se razgibam, treba mi što više treninga za nastup u Švicarskoj početkom svibnja. To je prvo u nizu natjecanja za Svjetski kup, a imam ambicija tamo nastupati..." - riječi su Matkovića po silasku sa "stijene".Kada se prije osam godina počeo baviti speleologijom i spuštati se po raznoraznim špiljama ("najdublje sam se spustio na 576 m, na Biokovu, u "Staroj školi") do ruku mu je došao časopis o "free climbingu", a već nakon malo vremena "virus" je proradio: · Od tada sam imao strašnu želju izići na svjetlo, na širok prostor. Da ne dobijem reumu pod stare dane... S prijateljem Ivicom Piljićem, sadašnjim dopredsjednikom Svjetske penjačke komisije (UIAA), na Mosoru sam svladao stijenu zvanu Puklina. Tridesetak metara visine bio je moj prvi trofej ...

- Zašto baš slobodno penjanje, a ne, recimo, planinarenje, za Matkovića je pitanje na koje slijedi lagan i logičan odgovor:
" Stvar je u slobodi kretanja, u osjećaju da si dio prostora.
Moraš biti snalažljiv, fizički maksimalno spreman, psihički jako stabilan. I kada sve to preneseš na snagu prstiju na rukama i nogama, to je osjećaj koji ne mogu opisati. Svatko bi to trebao doživjeti... I alpinističko penjanje ima draži, ali za mene to nije to ...

- Gledano iz kuta čovjeka koji s obje noge čvrsto stoji na zemlji slobodno penjanje je jedan od "uvrnutijih" sportova. Što se događa kada, recimo, pedesetak metara od zemlje čovjeka zasvrbi nos, a s obje ruke se drži za pukotinu široku dva-tri centimetra?
"Naravno da si tada u dilemi. Ako se počešeš, nema te više, a ako izdržiš, ideš dalje ... Šalim se, naravno. Pa nismo ni mi naivci. Svako penjanje mora biti osigurano konopom, moraju se postaviti klinovi koji će te u slučaju pada zadržati. Inače bi, naročito u početku, svi završavali u bolnici...

- Kako se uopće postaje slobodni penjač? Uz određenu dozu hrabrosti što još treba imati?
" Samo jednu stvar: osnovnu penjačku školu. Ali to je zaista obavezno. Nakon toga dolazi nadogradnja, smirenost, koncentracija, gipkost i ono što ste u pitanju spomenuli. Ali nije najvažnije biti hrabar"

Kao jedan od tridesetak članova splitskog kluba »free climbera" okupljenih u klubu Marulianus (staro latinsko ime za brdo Marjan), Matković je trenutno u poziciji da mu nitko ne osporava epitet najboljeg penjača, a titulu je zaslužio još 1987. godine. Tog ljeta je zajedno sa Stipom Božićem i Zdenkom Mijanićem boravio u Americi, a boravak na najvećoj stijeni Sjeverne Amerike u Nacionalnom parku Yosemite iskoristio je za postizanje svog osobnog rekorda:

" Stijena je paklenski glatka i visoka nevjerojatnih 1300 metara. Naravno, nisam uspio do vrha, čini mi se da to nikome nije pošlo za rukom, ali sam se zaustavio na nekih 700 metara od podnožja. Tri dana mi je za to trebalo..."

Pet godina nakon toga Matković ima cilj da se u slobodnom penjanju - profesionalizira! Razlog je opet jednostavan, i nije cijeli sazdan u novcu:

"Kada bi uspio postati profesionalac, a u svijetu ih ima sve više i više, tada bih imao šansu za više nastupa. Imam jaku želju za ovom vrstom penjanja, imam i osjećaj da sam dobar u tome, a da bih uspio u svemu ovome morao bi se profesionalizirati. U Hrvatskoj još nema takvog čovjeka, za sada nas je stotinjak amatera u Zagrebu, Puli, Rijeci i Zadru. I u našem Marulianusu..."

- I za kraj: oni koji bi vam :: se željeli pridružiti, što prije toga trebaju nabaviti od opreme?
"Konope i klinove dobiti će u klubu, ako se prethodno uvjerimo da su dobri penjači, a od kuće bi trebali donijeti - papuče. Specijalne za penjanje, a cijena im je oko 200 DEM. I to je sve što im treba. Ostatak "opreme" imaju na sebi. A o njoj ovisi koliko visoko će se popeti ..."

Razgovarao: Ivan KALEB

Split je pod njegovim nogama - Ivica Matković na stupu zvonika svetog Duje (Snimio: FEÐA KLARIĆ)